Izbor strateških partnera jedan je od glavnih rizika u crnogorskom energetskom sektoru, koji ima potencijal da privuče značajne investicije. Za strateškog partnera treba birati kompanije koje su renomirane u toj djelatnosti, koje imaju dužu poslovnu istoriju i transparetno poslovanje. Ta institucija, u Preporukama Vladi za vođenje ovogodišnje Ekonomske politike u energetskom sektoru, među rizike u toj oblasti svrstava i ulaganja, s obzirom na to da se radi o kapitalnointenzivnoj djelatnosti, pa se zahtijeva mnogo novca u realizaciji investicije, ali i u fazi istraživanja energetskih izvora i projektovanja gradnje energetskih kapaciteta. Izvori finansiranja, posebno za domaće investitore su skupi i često teško dostupni. Jedan od rizika je i neadekvatna analiza uticaja izgradnje kapitalnih elektroenergetskih objekata na životnu sredinu, koja bi imala nesagledive posljedice na razvoj Crne Gore, ekološki deklarisane države, zatim neadekvatan nov-hau u oblasti energetike, posebno kad su u pitanju istraživačke aktivnosti, ali i nedovoljna osposobljenost za operativnu djelatnost.
Izbor strateških partnera jedan je od glavnih rizika u crnogorskom energetskom sektoru, koji ima potencijal da privuče značajne investicije, smatraju u Centralnoj banci.
»Za strateškog partnera treba birati kompanije koje su renomirane u toj djelatnosti, koje imaju dužu poslovnu istoriju i transparetno poslovanje«, poručuju iz CBCG.
Ta institucija, u Preporukama Vladi za vođenje ovogodišnje Ekonomske politike u energetskom sektoru, među rizike u toj oblasti svrstava i ulaganja, s obzirom na to da se radi o kapitalnointenzivnoj djelatnosti, pa se zahtijeva mnogo novca u realizaciji investicije, ali i u fazi istraživanja energetskih izvora i projektovanja gradnje energetskih kapaciteta.
»Izvori finansiranja, posebno za domaće investitore su skupi i često teško dostupni«, navode iz CBCG.
Jedan od rizika je i neadekvatna analiza uticaja izgradnje kapitalnih elektroenergetskih objekata na životnu sredinu, koja bi imala nesagledive posljedice na razvoj Crne Gore, ekološki deklarisane države, zatim neadekvatan nov-hau u oblasti energetike, posebno kad su u pitanju istraživačke aktivnosti, ali i nedovoljna osposobljenost za operativnu djelatnost.
»Svaka analiza ulaganja mora biti detaljno razrađena i obrazložena sa aspekta troškova i korisnosti kako ne bi došlo do promašenih investicija«, upozoravaju iz CBCG i dodaju da su među rizicima i biznis barijere koje onemogućavaju slobodno tržišno poslovanje u privredi u cjelini i energetskom sektoru posebno.
Iz CBCG podsjećaju da je uvozna zavisnost Crne Gore u energetici visoka, odnosno oko 35 odsto ukupnih potreba privrede i građana zadovoljava se kroz uvoz.
»Visok uvoz energije, naročito električne, značajno doprinosi pogoršanju platnobilansne pozicije zemlje. Uvezena struja je skupa i kao rijedak resurs, ima tendenciju poskupljenja u budućnosti«, navode iz CBCG.
S druge strane, kako dodaju, u dva sektora koji su najveći potrošači energije, industrijskom i domaćinstvima, prisutne su ogromne neracionalnosti u trošenju, a ogroman neiskorišćeni energetski potencijal, posebno obnovljivih izvora energije, čeka na pravilnu eksploataciju.
U CBCG smatraju da budući razvoj energetike treba da obezbijedi energetsku nezavisnost, povećanje stepena energetske efikasnosti, očuvanje životne sredine i doprinos ubrzanom ekonomskom razvoju.